SARAJEVO - Izložba slika Ahmeta Amedea Ovčine otvorena je uoči Dana državnosti BiH u Sarajevu. Sudeći po interesu koji je vladao za ovu izložbu, ona je upotpunila svoj cilj.

Jedan od promotora ove izložbe rekao je: ”Naučili smo da se iz ove zemlje samo iznosi, pa činjenica da danas u Sarajevu izlaže neko ko je postao duboko vezan za Zapadnu Evropu i profesijom i životom, mora biti neko ko zaslužuje apsolutno poštovanje.

Ahmet Amedeo Ovčina rođen je u Bileći 1965. godine. Rat ga je zatekao u Sarajevu, gdje je od prvih dana dobrovoljno stupio u redove branitelja grada.

Zanimljivo je pod kojim je okolnostima napustio domovinu?

Otimanje za slike velemajstora ”Nakon otvaranja izložbe došli su ljudi i pitali me da poklonim tri djela za veliku istovremenu prodajnu izložbu slika svjetski čuvenih sarajevskih slikara. Radilo se o humanitarnoj prodajnoj izložbi koju su organizirale finansijski najmoćnije Sarajlije za pomoć oboljeloj djeci BiH. Kako je moja izložba bila otvorena nekoliko sati prije u istoj zgradi samo sprat niže, tako su tri biznismena zapikovali upravo moje slike i nisu se odvajali od njih dok ih nisu kupili. Tako sam bio od koristi bolesnoj djeci. Ostale slike poklonio sam gradu Sarajevu i zbog ova dva poklona vraćam se u Dansku sretan”, kaže Ovčina

OVČINA: ”Zbog teške bolesti 1993. godine morao sam napustiti zemlju i otići na liječenje u Zapadnu Evropu. Radilo se o tzv. ”rovovskoj bolesti”. Prijetila mi je smrt ukoliko ne budem imao pravi zdravstveni tretman. I otišao sam nekako na liječenje, a onda su stigle stra-šne vijesti o smrti mojih najboljih prijatelja iz djetinjstva, koji su poginuli braneći Sarajevo. Teško sam podnosio takvu sudbinu. I danas mi je teško kad se ponekad noću sjetim tih mojih vršnjaka iz djetinjstva, tih lica koja se mijenjaju od dječaštva do doba zrelosti, kad shvatim da ih nema.

Kad si otkrio svoje sklonosti slikarstvu?

OVČINA: ”Kao mlad sam počeo slikati i živjeti od tog posla. Čini mi se da to određenje ima veze sa ovim mojim tugama i sjećanjima na moju Hercegovinu i svim onim ljudima koje je progutao rat i koji su nestali. Slikanje me ponekad odmara, ponekad mi od njega bude lak-še i čini mi se kao da kistom pobjeđ uje život nad bolešću i smrću”.

Odakle ovo srednje ime Amedeo?

OVČINA: Duga i možda zanimljiva priča. Moj izbor u slikarstvu je mural, tehnika akril. Akril je komplicirana moderna tehnika, koju je vrlo teško savladati. Porede ga sa odraslim tigrom kojeg treba pripitomiti kako bi dreseru jeo iz ruke. U gotovo svim zapadnoevropskim zemljama radio sam murale od hotela do kraljevskih palača. Na zidovima sam domaći i tu vladam svim svojim talentom. Tu pokazujem koliko vrijedim. Osam godina iz dana u dan sam ”visio nad ”muralima” i tu vrstu slikanja radio sa talijanskim majstorima. I snašao sam se, pa postao i velemajstor u tom poslu.

A ti Italijani, temperamentni i zanimljivi ljudi, nikako nisu mogli izgovoriti moje ime kako treba. Stotinu puta tjerao sam ih da ponavljaju moje ime, dovodio ih do bijesa, pa sam konačno odustao i za njih i mnoge druge postao Amedeo. Nema, dakle, zapadnoevropske zemlje gdjenisam radio murale. Mnogi smatraju da sam tu dostigao vrhunac. Možda zato se polahko okrećem slikanju na platnu. Vajda hoću da vidim kakav sam sa time”.

Izložba u Sarajevu je neobična. Sarajevskoj publici izložio si nekoliko djela mrtve prirode, te niz sarajevskih razglednica. O čemu se radi?

OVČINA: Ova moja prva sarajevska izložba, kako rekoh, znači i moje novo traganje u slikarstvu. Ovoj izložbi dao sam jednostavan naziv: ”Povratak”. Radi se o ciklusu ”osvježenja” starih sarajevskih razglednica te mrtve prirode, uz nekoliko portreta. Nažalost, jedan dio slika je vraćen zbog problema u transportu, a uglavnom se radi o starim razlednicama Sarajeva. Izložba nije prodajna i sve slike sam poklonio gradu Sarajevu.

Bilo je i neobičnih situacija. Tri slike su ti ipak otkupljene. Jedan ugledni sarajevski biznismen stao je pored jedne tvoje slike i tražio bilo koju cijenu samo da je dobije...

OVČINA: Nakon otvaranja izložbe došli su ljudi i pitali me da poklonim tri djela za veliku istovremenu prodajnu izložbu slika svjetski čuvenih sarajevskih slikara. Radilo se o humanitarnoj prodajnoj izložbi koju su organizirale finansijski najmoćnije Sarajlije za pomoć oboljeloj djeci BiH. Kako je moja izložba bila otvorena nekoliko sati prije u istoj zgradi samo sprat niže, tako su tri biznismena zapikovali upravo moje slike i nisu se odvajali od njih dok ih nisu kupili. Tako sam bio od koristi bolesnoj djeci. Ostale slike poklonio sam gradu Sarajevu i zbog ova dva poklona vraćam se u Dansku sretan. Tamo je moja porodica, znam da me željno očekuju i ja još sretniji očekujem njih.

Bileca On Line / BH Glasnik / Razgovarao: Sejo Omeragić